Librirint

Ivan Baran u svom djelu “Veliki pad” nudi intelektualno izazovnu i filozofski bogatu naraciju koja se bavi esencijalnim pitanjima postojanja, identiteta i strukture svega što nas okružuje. Ova knjiga, kroz složene metafizičke i ontološke okvire, pod povećalo stavlja suštinu svega.

Kroz zamršenu narativnu strukturu i intrigantne likove, autor stvara slojevitu pripovijest koja potiče čitatelja na duboko promišljanje temeljnih pitanja ljudskog egzistencijalnog iskustva.

Baranov narativ je literarni sudski proces između postojanja i nepostojanja, gdje su akteri personificirani u likovima koji predstavljaju različite aspekte ljudske misli i metafizičkih sila.

Sudac Enki, kao tvorac i prva kreacija, simbolizira prapočetak i ultimativnu sumaciju svih egzistencijalnih dilema. Optuženik Zanrev, koji je, na neki način – metafora za postojanje, suočen je s pitanjem opravdanosti života. On predstavlja individualnu dušu koja teži duhovnom prosvjetljenju i samospoznaji.
Njegov odvjetnik Akeman je pak personifikacija loše misli, što nam oslikava unutarnje sukobe i kontradikcije unutar uske ljudske svijesti. Tužitelj Atrahasis, predstavlja Spasitelja; može se promatrati kao arhetip koji donosi duhovno prosvjetljenje i obnovu, poput legendarnih učitelja koji pomažu pojedincima na njihovom duhovnom putovanju. A Vohuman, kao personifikacija dobre misli, može se tumačiti kao simbol duhovne mudrosti, razumijevanja i prosvjetljenja koji postavlja temelje moralnog i etičkog poretka u Univerzumu.

Ova dihotomija između dobre i loše misli, kao i između postojanja i nepostojanja, oblikuje filozofski diskurs knjige i postavlja čitatelja pred duboka ontološka i etička pitanja. Dakle, knjiga je ovo koja će vas oštriti. Isključite odmah ono: „mozak na pašu“… Mozak u petu brzinu, i okrenite na maksimum kroz ovo mentalno meandriranje, ruku pod ruku s fokusom. Veliki pad je svojevrsna misaona gimnastika.

Zanrev, kroz svoje inkarnacije, posebno u posljednjoj gdje traži kraj svog ciklusa reinkarnacija, simbolizira čovjekovu težnju za konačnim sMIRajem i oslobođenjem od egzistencijalnog ciklusa patnje. Njegova potraga za kRAJem dovodi ga u konflikt s nepostojanjem koje pak na svjetlo dana stavlja uvjet opravdanja. Ovaj filozofski paradoks čitatelju pred nos gura pitanje o inherentnoj vrijednosti života i smislu postojanja u ovakvom svijetu – koji je nerijetko ispunjen patnjom i destrukcijom.

Dio knjige koji prati osvajanje Republike Dolozije od strane Immanuela Vernije, s referencama na Kanta, dodatno komplicira narativ. Immanuel, kao lik koji predstavlja tvrdu znanost, može se promatrati kao simbol racionalnog uma i materijalnog svijeta. Iz moje perspektive, Vernij bi bio predstavnik ograničenog ljudskog uma koji se suočava s izazovima duhovnog buđenja i transcendentnih istina. Utjelovljenje materijalizma i suhoparne znanosti koja se ograničava na površinske spoznaje.

Vernijeva kći Niniva, simbol je civilizacije i ustrajanja, ljudske evolucije i društvenih struktura.

S druge strane, Zanrevova kolaboracija s Atrahasisom i Republikom Kauzije (uzrok i htijenje) te kasnija destrukcija koju uzrokuje njegovo nedjelovanje, oslikava opasnosti despotske vlasti i moralne apatije.

Zanrev kao novi maršal, uzrokuje destrukciju, što vodi do pobune i njegove konačne smrti, a što simbolizira krajnju konsekvencu nihilizma i moralne indiferentnosti. Pobuna naroda, vođena Republikom Niroda (nema htijenja) i Margom (nema problema), ukazuje na inherentne tenzije u društvenim strukturama koje se suočavaju s moralnim kolapsom i egzistencijalnim vakuumom.

Vohumanova izjava “Svaka struktura je tvoja ekstrapolacija, i kao takva, ona je štetna” otvara diskurs o prirodi strukture i njezine nesavršenosti. U filozofskom kontekstu, struktura, kao derivat ničega, inherentno je nesavršena i štetna, što dovodi do zaključka da je ništa savršeno. Ova misao reflektira duboko ukorijenjene filozofske ideje o praznini, nihilizmu i inherentnoj nesavršenosti svih ljudskih tvorevina.

Baranova knjiga je eklektična misaona eskapada koja u svojoj strukturi, objedinjuje različite filozofske struje i ideje u bogatu tapiseriju misli. Upotreba idiomatskih simbola i ornitološke simbolike daje naraciji dodatnu dimenziju slojevitosti, gdje preplitanje svjesnog i intuitivnog postaje ključna komponenta pripovijedanja. Unutarnja dimenzija paradoksalne dinamike svijesti Zanreva i ostalih likova reflektira se kroz rudimentarne i dijakronijske elemente koji čitatelja vode kroz vrijeme i prostor, stvarajući osjećaj svevremenosti i sveprisutnosti

Baran akcentira život na margini društva, gdje likovi poput Zanreva funkcioniraju kao simboli egzistencijalnog eskapizma i nespokoja. Oni su uhvaćeni u beskonačnu petlju la condition humaine, analizirajući čovjekovu ulovljenost u mreži „vlastitih“ misli i društvenih normi. Svijet koji Baran stvara je impozantan, ali odveć nejasan, bespoštedan u svojoj kritici moralnog i etičkog relativizma.

Zanrevova abdikacija od aktivnog djelovanja i njegovo prepuštanje neredu oko sebe može se interpretirati kao svijest u imanentnom neredu, gdje struktura gubi smisao i postaje štetna. Postojanje, Nepostojanje i Praznina reflektiraju se kroz egzaltaciju i snoliku imaginaciju koja vodi čitatelja kroz različite slojeve percepcije.

Baranov misaoni okvir je bogat i slojevit, s inkluzijom različitih filozofskih i duhovnih tradicija. Struja duhovne misli prožima cijelu knjigu, dajući joj triplicitetnu dimenziju duhovnog, filozofskog i metafizičkog istraživanja. Ono što je stvoreno od strane ljudi predstavlja ne samo fizičke artefakte, već i prozor u dublje duhovne dimenzije. U tom cikličkom kretanju između izgradnje i razaranja, trajnost se ukazuje kao simbol transcendentalne stvarnosti, gdje se božanska ljubav manifestira kroz vječne harmonije i nerazrušive ljepote koje odražavaju suštinu božanskog.

Vječnost, kao apsolutni koncept, otkriva se kao paradoksalno stanje nepostojanja u kojem se uronjeni suštinski smisao i esencija svijeta manifestiraju. Iluzorni karakter postojanja ističe se kao ključni pokretač koji daje ljepotu svemu što jest, oblikujući na taj način našu percepciju stvarnosti. U tom kontekstu, iluzija postojanja služi kao zavodljiva veza između prolaznog i vječnog, između materijalnog i duhovnog, stvarajući mozaik koji odražava duboku povezanost između čovjeka i božanskog.

Kroz ritmičnost riječi i infinitezimalne detalje, Baran stvara narativ koji je istovremeno konkretan i apstraktan, čime postiže s jedne strane zanosna htijenja, a s druge vrtlog svjesnog i intuitivnog gdje se svijest i intuicija stapaju u kompleksan ples egzistencijalne dinamike, a koji može nekima biti previše i posljedično izazvati okamenjenost misli.

Posebno su me se dojmile Ivanove novoznačnice poput moćižednika i zrakoprazja, koje su iznimno intrigantne – provociraju čitateljev um i potiču na razmišljanje o novim perspektivama. Ivan je posvetio deset godina svog mladog života marljivom stvaranju ovog djela, čime je demonstrirao predanost i strast prema umjetnosti pisanja. Jer pisanje je nekad davno bilo pravo umijeće.

Umjetnost najtalentiranijih.

Najupečatljivije rečenice u knjizi su mi ove:

❦ „Starac sam bio i grlio sam dijete; dijete bivao i sahranio starca.“

❦ „Oboružan mjerom, zapamtih korak.“

❦ „Shvaćaš li…? Ljubav su vrata rastanka. (…) Na visinama, niskosti nema, slutiš li… Slutiš li…?“

❦ „A mir je uvjet znanja…? – Mir je čak uvjet kreacije.“

❦ „Prva je vatra zapaljena po zapovijedi, i prvi korak bio je sanjan…”

❦ „I ako se dovoljno dugo ustraje u njemu, oslobođenje kojem težimo, kao posljedica jedanput možda će i doći…“

❦ „Jer čak se i to događa, da struja moli, a zaboravila je zašto; traženje tako je postalo rutina…“

Kroz ovu zbirku dubokih misli i filozofskih refleksija, Ivan Baran uspijeva stvoriti atmosferu aktivne introspekcije. “Veliki pad” je samim time jedno impozantno djelo koje kroz svoju snoliku imaginaciju i ritmičnost riječi postulira duboka pitanja, i kao takav je izazovna umjetnička manifestacija koja potiče čitatelja na promišljanje o najdubljim tajnama postojanja. Ova je knjiga pravi izazov za svakog čitatelja, ali također, nagrada za one koji se usude zaroniti u njen naoko infinitezimalan, a zapravo nepregledno dubok svijet. Kroz inkluziju različitih filozofskih koncepata i bogatstvo simbolike, “Veliki pad” utiskuje svoj pečat u sjećanje čitatelja i potiče na daljnje promišljanje o prirodi postojanja i ljudske svijesti.

Baranove knjige možete kupiti ovdje: https://ivanbaran.com/knjige/