Librirint

Izdavač: Budilnik izdavaštvo

Ovo što danas civilizacijom zovemo ima vrlo malo zajedničko s napretkom. Ponos, površna pažnja, uznositost, osjećaj superiornosti, samoljublje, narcisoidnost gladna tuđih potvršivanja vlastite „vrijednosti“, samoveličanje, samoživost, bahatost, sebičnost, pohlepa, tvrdoglavost, potreba da se uvijek bude u pravu, potreba za kontrolom svega osim sebe sama (to je uvijek izvan kontrole podložno nagonima i vojskom impulsa koje trigaju mirijadu emocija i reakcija) i otpor prema Istini su karakteristike čovječanstva, danas možda više nego ikad. Nikad nismo bili toliko udaljeni od Mokshe kao sada kad nam je „svijet na dlanu“ i kad uživamo svakodnevne udobnosti i nebrojene mogućnosti. Ali, dobra stvar je – što Put nikad nije zatvoren. A loša je ta da će rijetko tko napraviti i jedan korak tom Stazom. Udobnije je ovako… Neki pak Stazu neće ni vidjeti od nagomilanog smeća koje se samo taloži dok ne preraste u stijenu koja sakriva apsolutno sve. Svatko od nas iznutra ima taj jedan dragulj koji ne prestaje biti dragulj nevezano koliko tona blata bacimo preko njega, ali moramo biti svjesni da ćemo onda mi morati i zasukati rukave i otkopavati sami da ga izvučemo nazad. Neće nitko doći uraditi prljav posao za nas dok mi pijuckamo kavu i jedemo kremšnite. Svatko od nas, ako je ozbiljan u svojoj Namjeri, mora uložiti vlastiti napor upregnutom i nepokolebljivom samodisciplinom te u znoju lica svoga eliminirati svo blato, sve smeće, i izvući taj siroti dragulj iz Tame u Svjetlost. Prvi korak je Samopromatranje.

Samopromatranjem i samodisciplinom probijamo se iz Tame u Svjetlo i iza zavjese nametljivog zujanja misli otkrivamo Simfoniju Tihe Čeznje svoje Duše.

Cilj je služiti samo onom Najvišem u nama (jedinom stvarnom).

Kako nam je iz učenja Mauricea Nicolla to sve predočila Rebecca je da si prvo moramo postaviti pitanje: što je to unutar nas što promatra? To je entitet kojem ste omogućili postojanje kroz iskreno prakticiranje samopromatranja. No, je li taj entitet vi, ili je to nešto različito od onoga što promatrate? Ukoliko ne bi postojala distinkcija između promatrača i promatranog, samopromatranje bi bilo nemoguće. Ako unutar nas ne bi postojalo nešto što je različito od promatranog aspekta i nalazi se iznad njega, ovaj Rad bio bi besmislen, a osobna evolucija tek mit. Međutim, već od prvog trenutka istinskog Samopromatranja otvaraju se vrata našim većim mogućnostima, što se može verificirati osobnim iskustvom.

Jedna od suštinskih intencija buđenja, dakle, jest postizanje sposobnosti za integraciju novog, ujedinjenog sebstva s ujedinjenom duhovnom voljom koja operira iz Istinske Savjesti, Objektivne Svijesti i stabilne Individualnosti. Kako veli Nicoll; Rad predstavlja mentalni instrument za povezivanje ljudske rase s Višim centrima; za eliminaciju samovolje i usklađivanje s Božjom Voljom. Kroz ovaj proces, pojedinac ne samo da ostvaruje dublju samospoznaju, već se i približava jedinstvu s višim duhovnim stvarnostima, što je ultimativni cilj svakog istinskog tragatelja na putu samopromjene i duhovnog buđenja.

Ova transcendentalna mogućnost razlog je zašto je istraživanje Sna čovječanstva temeljna i inicijalna ideja; ideja koju je potrebno osobno verificirati kroz promatranje.

Kao što se može empirijski potvrditi, sve prakse Rada počivaju na temeljima Samopromatranja. No, Samopromatranje nije narcisoidna fiksacija na vlastiti ego, kako bi neki možda naivno pomislili, kako podučava Nicoll. Ono podrazumijeva introspektivno istraživanje vlastite prirode, što je neizbježan početak ukoliko želimo transformirati osobu koja jesmo. Kroz disciplinu Samopromatranja razvija se Promatračko „ja“, entitet koji može identificirati aspekte nas samih koje je potrebno promijeniti kako bismo postali ono za što smo stvoreni i približili se jedinstvu sa Svetim Kreatorom našeg bića.

Na kraju priručnika, ukoliko ste odista zainteresirani za Živo Učenje i praksu Rada na sebi na našim prostorima, naći ćete e-mail adresu gdje se možete javiti.