RASPARAN DO BOLA

Oluja je odjekivala mračnim hodnicima.

Vitraži podrhtavali, povremeno zaigravši na suprotnim zidovima nestašnu igru projekcije svog bivstvovanja.

Umorni sluga tromo se kretao i palio uljanice, da pripremi zamak za povratak grofa.

Kroz tminu se prolamao topot konja, takmičeći se s udarima groma. Istrčao je na kišu, bez zaštite, širom otvarajući veliku gvozdenu kapiju, koja je sa kamenim zidovima, skrivala veći deo impozantnog imanja. Tek iz daleka dala se naslutiti velelebnost po ogromnim bogato ukrašenim kupolama.

Sluga je ćutke zauzdao konje, ne dižući glavu dok je grof iz kočije izvodio napola ošamućenu lepoticu. Nije prva koja je dovedena na ovo imanje. Nije prva čije je prisustvo naslutio. Nije ni prva čiji odlazak nije ispratio.

Nije na njemu da zalazi u poslove gazde.


Al ova je bila posebna, iako se nije usudio ni krajičkom oka da je pogleda.

Dozivala ga je nemo, bez glasa.

Osećao je njen pogled na potiljku kako ga žari.

Nije se usudio da se okrene.

Odveo je konje u konjušnicu, prostro im suvu slamu, nasuo zobi, vode, i dalje lenjo se vukući, doteturao do odaja grofa, nabacivši još nekoliko cepanica na već založenu vatru.

Večeru ne pristavlja.

Grof nikad ne jede kad ima posetu.

Bar ne onu koju mu sam priprema.

A i narednih dana bude zatvoren u tajnim odajama, od kojih on nema ključeve. I da ima, nikad se ne bi usudio da prekrši pravila i zaviri u zabranjene prostorije.

Oblaci se prolamaju, kao da nebo plače. Uznemireni konji njište. Ponekad zazvuče kao ženski vrisak rasparan do bola.

Sluga navuče svoju noćnu kapicu, na još kišom vlažnu kosu. Legne i umoran utone u željeni san, udišući miris sveže napunjenog ležaja.

Al san ga obavije crnilom, iz kog se krvave ruke promaljaju i vabe ga sebi. Uzmiče, pa zastane, pred njim – lepotica, anđeoskog lika, molećivog pogleda. Suze joj teku niz lice. Ne briše ih. Ruke joj zauzete. Pridržava utrobu svoju da se ne razaspe po podu. Iza nje Golem, raširenog grudnog koša, opkoli je i usisa u sebe, zatvarajući se kao da nikad otvoren nije bio.

Gleda ga skamenjen i zna da jedino u snu sme da pogleda u njega.


Napisala: Dunja Vojnović

Komentiraj